Najranije metode upotrebe požarnog alarma bile su vikanje, lupanje gongovima i zvonjava zvona. Rani američki noćni čuvari koristili su drvene sirene, koje su kasnije evoluirale u ručne alarme{1}}. Nakon pronalaska telegrafa 1837. godine, američki liječnik William Channing razvio je ručni sistem za dojavu požara (alarmna kutija) koristeći radio tehnologiju i Morzeovu azbuku. Ovaj sistem je postao široko rasprostranjen u Bostonu 1852. godine, a telefon je na kraju zamijenio telegraf.
Početkom 20. stoljeća izumljeni su detektori požara s-konstantnom temperaturom, a 1920-ih godina uslijedili su detektori požara s razlikom{2}}. Godine 1902. britanski inženjer George Darby izumio je "Butter Sentinel", preteču modernog alarma za dim. 1941. godine Švicarska je izumila jonizacijski detektor dima. Dimni alarmi su ušli na tržište 1951. godine, a krajem 20. stoljeća izumljeni su i naširoko korišteni fotoelektrični detektori dima.
Do kasnih 1990-ih, većina stambenih i javnih zgrada u razvijenim zemljama ima instalirane automatske protivpožarne sisteme ili samostalne{1}}požarne alarme, a njihova primjena u mojoj zemlji također postaje sve raširenija. Sa brzim razvojem tehnologije, sistemi za dojavu požara brzo evoluiraju ka inteligentnim i međusobno povezanim sistemima koji koriste mikroprocesore, formirajući sistem inteligentne platforme za zaštitu od požara "tri-" senzora koji integriše detekciju dima, temperature i zapaljivih gasova.
